HIP

Vesna Ivezić je nastavnica sociologije, filozofije i logike u Srednjoj školi „Mate Blažin“ u Labinu, Republika Hrvatska. Diplomirala je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, magistrirala je na Odsjeku za sociologiju (sociologija religije), a na istom je fakultetu nastavila i doktorski studij. Niz godina sarađuje sa novinama i objavljuje radove u književnim časopisima u Hrvatskoj. Osnivačica je Udruženja za promociju ljudskih prava, slobode i kvalitetan život – IDIA. Napisala je knjigu „Pravo na različitost“ koja je rezultat istoimenog istraživanja o diskriminaciji romske djece u višim razredima osnovnih škola u različitim dijelovima Hrvatske. Sarađuje sa Udruženjem Roma Istre te je jedna od inicijatorica dvojezičnoga romsko-hrvatskog časopisa „Glas Roma Istre“. Od 2009. godine u saradnji sa ASU-om (Akademija slobodnih umova) iz Pule organizuje Bunker festival zabranjenih i zaboravljenih filmova, posvećen afirmisanju slobode umjetničkog izražavanja. Na festivalu se održava i okrugli sto Cenzura, sloboda kreativnosti i položaj autora. Često učestvuje na stručnim skupovima, predavanjima za nastavnike, naučnim skupovima te objavljuje u naučnim časopisima. Njeni interesi su: ljudska prava, tolerancija, ksenofobija, rasizam, ekologija. Članica je Hrvatskog sociološkog društva, Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatskog društva za integraciju.

Tihana Magaš rođena je i odrasla u Osijeku, a diplomirala je historiju i sociologiju na Univerzitetu u Zadru. Od srednjoškolskih dana Tihana pokazuje zanimanje za teme ljudskih prava, žrtava rata, holokausta. Organizovala je niz radionica za promovisanje snošljivosti i jednakosti koje potiču kritičku svijest mladih ljudi o osjetljivim temama društva u kojem žive. Nastavnica je u Gimnaziji “Vladimir Nazor” u Zadru.

Tatjana Jurić nastavnica je historije i latinskog jezika u Gimnaziji Banja Luka u Bosni i Hercegovini. U nastavnom procesu Tatjana koristi inovativni pedagoški pristup i iskušava nove kreativne tehnike podučavanja. Važni su ciljevi njenog rada bolje razumijevanje prošlosti kritičkom analizom historijskih izvora, razvijanjem tolerancije, prihvaćanjem višestruke perspektive, prepoznavanjem zloupotrebe historijskih mitova i činjenica, širenjem vidika i povećanjem svijesti o opasnosti radikalnih, ekstremističkih pokreta i totalitarnih režima. Uključena je u više kulturnih i istraživačkih projekata koji se bave različitim historijskim pitanjima.

Monika Montanič koordinatorica je projekta putujuće izložbe “Anne Frank – Historija, Istorija, Povijest za danas” u Republici Sloveniji. Diplomirala je historiju, a radi u Narodnom muzeju za savremenu historije Slovenije (MNZS). Kao studentica sarađivala je sa MNZS-om kao izložbeni vodič stalnim postavkama muzeja Slovenci u 20. stoljeću, ali i mnogim drugim gostujućim izložbama. U istom je muzeju uključena u program za razvoj obrazovne literature, kurseva za učenike osnovnih i srednjih škola i kurseva za odrasle u kojima se posebna pažnja posvećuje maturantima koji se pripremaju za državnu maturu iz historije. Osim toga, priređuje aktivnosti za djecu, osmišljava sadržaje i odgovarajuću literaturu. Pohađala je stručna usavršavanja čiji je cilj učiniti umjetničke institucije pristupačnijima osobama sa posebnim potrebama. Prevela je tekst putujuće izložbe “Anne Frank – Historija, Istorija, Povijest za danas” na Brailleovo pismo i razvila je posebnu radionicu za vršnjačke vodiče izložbom. Osim angažmana u obrazovnim programima muzeja i koordiniranja međunarodnog projekta Kuće Anne Frank na području Slovenije sarađuje i sa odjelom odnosa sa javnošću MNZS-a.

Dr. Mišo Dokmanovića je vanredni profesor Pravnog fakultetu Univerziteta sv. Ćirila i Metoda u Skoplju u Republici Makedoniji gdje predaje historiju prava i savremenu makedonsku historiju na Odsjeku za političke nauke. Dr. Dokmanović magistrirao je i doktorirao pravo, a magistrirao je i savremenu diplomatiju na Mediteranskoj akademiji za diplomatske studije (The Mediterranean Academy for Diplomatic Studies). Tema njegove doktorske disertacije (2010.) bila je usmjerena na državni i pravni razvoj Makedonije u sklopu jugoslavenske federacije u periodu od 1946. do 1953. Njegov je magistarski rad (2005.) ispitivao raspad Jugoslavije i proces makedonskog osamostaljivanja. Učestvovao je na raznim naučnim skupovima i predavao u više od 45 zemalja. Dr. Dokmanovića bio je gostujući saradnik brojnih vodećih akademskih institucija, poput Univerziteta u Michiganu, Univerziteta na Floridi, Univerziteta u Illinoisu i Srednjoeuropskog univerziteta u Budimpešti. Gostovao je kao predavač na brojnim ljetnim programima, političkim akademijama i obrazovnim programima, uključujući Akademiju za svjetske lidere – Jordan (Preparing Global Leaders Academy – Jordan) i Institut za svjetske lidere (Preparing Global Leaders Institute). Učestvovao je i u programu jednomjesečne škole Yad Vashem o holokaustu 2008. godine. Osim akademske karijere dr. Dokmanovića ima više od 10 godina iskustva u međunarodnim projektima u Makedoniji i zemljama regije. Sarađivao je na projektima koje financira USAID, Europska komisija (TEMPUS, FP7), Austrijska razvojna saradnja (Austrian Development Cooperation), World University Service – Austrija, Fundacija Soros, NATO itd.

Miljenko Hajdarović nastavnik je historije, sociologije, politike, ekonomije i građanskoga odgoja u Srednjoj školi Čakovec. Lično je zainteresovan za teme holokausta, ljudskih prava, obrazovanja i korištenja ICT-a u obrazovanju.

Maja Pandža je nastavnica historije i bibliotekarka u Katoličkom školskom centru Sv. Pavao u Zenici, Bosna i Hercegovina. Već nekoliko godina predaje svjetsku historiju učenicima osnovnih i srednjih škola. U nastavnom procesu poseban naglaskom stavlja na historiju jugoistočne Europe i nacionalnu historiju te u nastavu uključuje multiperspektivni historijski pristup. Lično je zainteresovana za istraživanje historijskog nasljeđa i načina na koji historija utječe na današnja društva na području Balkana, otvoren pristup informacijama i demokratizaciju putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. U saradnji sa nastavnicima Maja razvija nastavne planove i programe, organizuje radionice informatičke pismenosti, učestvuje u razvojnim strategijama i pomaže u nastavnom procesu. Diplomirala je bibliotekarstvo i informatičke nauke, te magistrirala historiju na Univerzitetu u Sarajevu.

Jelena Ðureinović doktorandica je istočnoeuropske historije na međunarodnom poslijediplomskom centru za istraživanje kulture Justus Liebig Univerziteta u Giessenu. Magistrirala je studije o nacionalizmu na Srednjoeuropskom univerzitetu u Budimpešti, a diplomirala je tezom o političkoj i pravnoj rehabilitaciji Dragoljuba Mihailovića i jugoslavenske vojske u savremenoj Srbiji. Njeno doktorsko istraživanje usmjereno je na službenu politiku sjećanja na Drugi svjetski rat u Srbiji nakon vladavine Slobodana Miloševića. U istraživanju analizira postupke državnih tijela u stvaranju službenog sjećanja na rat i njegove učesnike sa naglaskom na institucije, donošenje odluka, zakonodavstvo i nedosljednosti u tom procesu te lokalne prakse sjećanja u odnosu na službenu politiku memoralizacije. Jelenini istraživački interesi obuhvataju politiku sjećanja na Drugi svjetski rat u jugoistočnoj Europi, zakonodavstvo o rehabilitaciji i negiranju zločina i njegovu provedbu te ulogu historičara kao političkih aktera. Područje interesa joj je i tranzicijska pravda i bavljenje problematičnom prošlosti na prostoru bivše Jugoslavije. Učesnica je projekta „Balkan 100: Sjećanja na zapadnom Balkanu“ koji okuplja mlade naučnike iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Makedonije. Svoje tekstove objavljuje u političkom magazinu Margina.

Ivan Karadarević profesor je filozofije, retorike i građanskoga obrazovanja u Drugoj gimnaziji u Kragujevcu, Republika Srbija. Tokom svog rada u sistemu obrazovanja i odgoja prakticirao je različite oblike nastave, a osmislio je i realizirao program za profesionalni razvoj nastavnika. Jedan je od moderatora u provedbi Nacionalnog kurikuluma u Srbiji. Učestvovao je na raznim programima neformalnog obrazovanja, a brojne potvrde o usavršavanju pokazuju da je iskusni trener na području ljudskih prava, javnog govora, debate i globalnog obrazovanja. Ivan smatra da je potrebno poticati razvoj i obrazovanje mladih dodatnim obrazovnim programima koje nude nevladine organizacije. Prvenstveno je fokusiran na rad sa mladima i pomaže im u procesu aktivnoga učestvovanja u civilnom društvu i školskim projektima. Član je stručnih tijela kao što su Srpsko udruženje gimnazija, Udruženje za razvoj građanskog odgoja i Obrazovanje za demokratiju. Predstavnik je Cordie – Centra za obrazovanje i razvoj otvorenog društva.

Ida Ljubić nastavnica je historije u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu. Studirala je historiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a završila je i poslijediplomski studij historije na Srednjoeuropskom univerzitetu u Budimpešti. Njezin rad obuhvaća podučavanje učenika sa teškoćama u učenju, kao i razvijanje samopoštovanja i osnaživanje učenika stručnih škola njihovim uključivanjem u projekte kao što su Model međunarodnog krivičnog suda na Zapadni Balkan (MICC WEB), Free2Choose, Crocus Project, mrežni projekt Učenici svjetskih razreda (World Class Scholars) i Međunarodne kulinarske radionice sa tražiteljima azila u Zagrebu. Osim historije predaje i o temama vezanim za građansko obrazovanje kao što su ljudska prava, holokaust i prevencija zločina protiv čovječnosti. Nada se da će projekat „Historija, Istorija, Povijest – Lessons for Today“ doprinijeti razbijanju stereotipa i pomoći u stvaranju novih metoda i alata za podučavanje historije Jugoslavije i njezina raspada.

Dr. Dževada Šuško je naučnica i direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka (www.iitb.ba) koji je naučna institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dževada Šuško prva je žena imenovana za vodeću poziciju unutar Islamske zajednice u BiH. Također je docentica Odjela za međunarodne odnose Međunarodnog univerziteta u Sarajevu. U svojim se predavanjima bavi temama historije, politike i društva jugoistočne Europe, posebno bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Odrasla je u Njemačkoj gdje je završila studij historije, politologije i kulturne antropologije na univerzitetima u Heidelbergu i Hamburgu. Studirala je i u Firenci, Ottawi, Ramallahi i Madridu. Trenutno radi na objavi svoje doktorske disertacije na temu „Pitanje lojalnosti: Reakcija Bošnjaka na Austro-Ugarsku
(1878 – 1918)“. Dževada Šuško autorica je nekoliko poglavlja u naučnim djelima i časopisima poput knjige o bivšem Visokom predstavniku Christianu Schwarzu – Schillingu i o položaju žena u Bosni i Hercegovini. Također, uključena je u rad nevladinih organizacija, Centra za edukaciju i istraživanje Nahla (www.nahla.ba) i Centra za napredne studije u Sarajevu (www.cns.ba).

Bojana Golubović je nastavnica filozofije u Gimnaziji „Svetozar Marković“ u Nišu. U osam godina rada u formalnom i neformalnom obrazovanju Bojana je držala predavanja i treninge filozofije, logike, građanskog obrazovanja, debate te simulacije rada sudova. Od oktobra 2013. godine uključila se u projekat dvojezičnih razreda Francuskog instituta (Institut Francais) u Srbiji i od tada pohađa časova francuskog jezika kako bi postala nastavnica filozofije na francuskom jeziku u sklopu dvojezičnoga nastavnog programa. Volontira na festivalu „Nauk nije bauk“ koji je najveći naučni festival u jugoistočnoj Srbiji. Vrlo je motivisana za popularizaciju nauke u Srbiji te zbog toga učestvuje u organizaciji naučnih događanja kao što su „Noć istraživača“, „Pokreni se za popularizaciju nauke“ i „Nauk nije bauk“. S obzirom da je zainteresovana za poticanje otvorenog dijaloga, postala je članica projekta „Moj govor“ koji okuplja debatne klubove fakulteta Valuas iz Venloa, Kraljevina Holandije, i Gimnazije „Svetozar Marković“ iz Niša, Republika Srbija.

Besnik Emini je diplomirao historiju na Univerzitetu u Skoplju 2002. godine, a na istom je univerzitetu i magistrirao 2009. Stručnjak je za historiju balkanskih zemalja u 18. i početkom 19. stoljeća, te historije nacionalnog buđenja i stvaranja nacionalnih država na Balkanu. Bavi se naučnim radom na Institutu za kulturne i duhovne baštine Albanaca u Skoplju. Autor je udžbenika, a držao je i predavanja, radionice i treninge za nastavnike. Radio je kao profesor historije u periodu od 2001. do 2008. godine. Imenovan je predsjednikom Državne komisije za historiju za nastavnike osnovnih škola 2008. godine. Aktivan je član i jedan od osnivača Udruženja nastavnika historije Makedonije (član EUROCLIO-a). Učestvovao je na raznim radionicama, seminarima i konferencijama u Makedoniji i drugim zemljama. Podržava ideju da se historija treba tretirati bez ograničenja te da udžbenici trebaju posvetiti više pažnje modernoj i savremenoj historiji. Smatra da se školski obrazovni sistemi moraju više okrenuti humanističkim predmetima, uključujući i historiju, pogotovo u doba nezaustavljivog razvoja tehnologije i rapidne dehumanizacije ljudskih vrijednosti. Njegove strasti su jezici te posjećivanje muzeja i knjižara.