HIP

Vesna Ivezić nastavnica je sociologije, filozofije i logike u Srednjoj školi Mate Blažine u Labinu, Republika Hrvatska. Diplomirala je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala je na Odsjeku za sociologiju (sociologija religije), a na istom je fakultetu nastavila i doktorski studij. Niz godina surađuje s novinama i objavljuje radove u književnim časopisima u Hrvatskoj. Osnivačica je Udruge za promicanje ljudskih prava, slobode i kvalitetan život – IDIA. Napisala je knjigu Pravo na različitost koja je rezultat istoimenog istraživanja o diskriminaciji romske djece u višim razredima osnovnih škola u različitim dijelovima Hrvatske. Surađuje s Udrugom Roma Istre te je jedna od inicijatorica dvojezičnoga romsko-hrvatskog časopisa Glas Roma Istre. Od 2009. godine u suradnji s ASU-om (Akademija slobodnih umova) iz Pule organizira Bunker festival zabranjenih i zaboravljenih filmova, posvećen afirmiranju slobode umjetničkog izražavanja. Na festivalu se održava i okrugli stol Cenzura, sloboda kreativnosti i položaj autora. Često sudjeluje na stručnim skupovima, predavanjima za nastavnike, znanstvenim skupovima te objavljuje u znanstvenim časopisima. Njeni interesi su: ljudska prava, tolerancija, ksenofobija, rasizam, ekologija. Članica je Hrvatskog sociološkog društva, Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatskog društva za integraciju.

Tihana Magaš rođena je i odrasla u Osijeku, a diplomirala je povijest i sociologiju na Sveučilištu u Zadru. Od srednjoškolskih dana Tihana pokazuje zanimanje za teme ljudskih prava, žrtava rata, holokausta. Organizirala je niz radionica za promicanje snošljivosti i jednakosti koje potiču kritičku svijest mladih ljudi o osjetljivim temama društva u kojem žive. Nastavnica je u Gimnaziji Vladimira Nazora u Zadru.

Tatjana Jurić nastavnica je povijesti i latinskoga jezika u Gimnaziji Banja Luka u Bosni i Hercegovini. U nastavnom procesu Tatjana koristi inovativni pedagoški pristup i iskušava nove kreativne tehnike podučavanja. Važni su ciljevi njena rada bolje razumijevanje prošlosti kritičkom analizom povijesnih izvora, razvijanjem tolerancije, prihvaćanjem višestruke perspektive, prepoznavanjem zloupotrebe povijesnih mitova i činjenica, širenjem vidika i povećanjem svijesti o opasnosti radikalnih, ekstremističkih pokreta i totalitarnih režima. Uključena je u više kulturnih i istraživačkih projekata koji se bave različitim povijesnim pitanjima.

Monika Montanič koordinatorica je projekta putujuće izložbe Anne Frank – Povijest za danas u Republici Sloveniji. Prvostupnica je povijesti, a radi u Narodnom muzeju za suvremenu povijest Slovenije (MNZS). Kao studentica surađivala je s MNZS-om kao izložbeni vodič stalnim postavom muzeja Slovenci u 20. stoljeću, ali i mnogim drugim gostujućim izložbama. U istom je muzeju uključena u program za razvoj edukacijske literature, tečajeva za učenike osnovnih i srednjih škola i tečajeva za odrasle u kojima se posebna pažnja posvećuje maturantima koji se pripremaju za državnu maturu iz povijesti. Osim toga, priređuje aktivnosti za djecu, osmišljava sadržaje i prikladnu literaturu. Pohađala je stručna usavršavanja čiji je cilj učiniti umjetničke institucije pristupačnijima osobama s posebnim potrebama. Prevela je tekst putujuće izložbe Anne Frank – Povijest za danas na Brailleovo pismo i razvila je posebnu radionicu za vršnjačke vodiče izložbom. Osim angažmana u obrazovnim programima muzeja i koordiniranja međunarodnoga projekta Kuće Anne Frank na području Slovenije surađuje i s odjelom odnosa s javnošću MNZS-a.

Dr. Mišo Dokmanović izvanredni je profesor Pravnoga fakultetu Sveučilišta sv. Ćirila i Metoda u Skoplju u Republici Makedoniji gdje predaje povijest prava i suvremenu makedonsku povijest na Odsjeku za političke znanosti. Dr. Dokmanović magistrirao je i doktorirao pravo, a magistrirao je i suvremenu diplomaciju na Mediteranskoj akademiji za diplomatske studije (The Mediterranean Academy for Diplomatic Studies). Tema njegove doktorske disertacije (2010.) bila je usmjerena na državni i pravni razvoj Makedonije u sklopu jugoslavenske federacije u razdoblju od 1946. do 1953. Njegov je magistarski rad (2005.) ispitivao raspad Jugoslavije i proces makedonskoga osamostaljivanja. Sudjelovao je na raznim znanstvenim skupovima i predavao u više od 45 zemalja. Dr. Dokmanovića bio je gostujući suradnik brojnih vodećih akademskih institucija, poput Sveučilišta u Michiganu, Sveučilišta na Floridi, Sveučilišta u Illinoisu i Srednjoeuropskoga sveučilišta u Budimpešti. Gostovao je kao predavač na brojnim ljetnim programima, političkim akademijama i edukacijskim programima, uključujući Akademiju za svjetske lidere – Jordan (Preparing Global Leaders Academy – Jordan) i Institut za svjetske lidere (Preparing Global Leaders Institute). Sudjelovao je i u programu jednomjesečne škole Yad Vashem o holokaustu 2008. godine. Osim akademske karijere dr. Dokmanovića ima više od 10 godina iskustva u međunarodnim projektima u Makedoniji i zemljama regije. Surađivao je na projektima koje financira USAID, Europska komisija (TEMPUS, FP7), Austrijska razvojna suradnja (Austrian Development Cooperation), World University Service – Austrija, Fundacija Soros, NATO itd.

Miljenko Hajdarović nastavnik je povijesti, sociologije, politike i gospodarstva i građanskoga odgoja u Srednjoj školi Čakovec. Osobito je zainteresiran za teme holokausta, ljudskih prava, obrazovanja i korištenja ICT-a u obrazovanju.

Maja Pandža nastavnica je povijesti i knjižničarka u Katoličkom školskom centru Sv. Pavao u Zenici, Republika Bosna i Hercegovina. Već nekoliko godina predaje svjetsku povijest učenicima osnovnih i srednjih škola. U nastavnom procesu poseban naglaskom stavlja na povijest jugoistočne Europe i nacionalnu povijest te u nastavu uključuje multiperspektivni povijesni pristup. Osobito je zainteresirana za istraživanje povijesnoga nasljeđa i načina na koji povijest utječe na današnja društva na području Balkana, otvoren pristup informacijama i demokratizaciju putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. U suradnji s nastavnicima Maja razvija kurikulume, organizira radionice informacijske pismenosti, sudjeluje u razvojnim strategijama i pomaže u nastavnom procesu. Diplomirala je bibliotekarstvo i informacijske znanosti te magistrirala povijest na Sveučilištu u Sarajevu.

Jelena Ðureinović doktorandica je istočnoeuropske povijesti na međunarodnom poslijediplomskom centru za istraživanje kulture Justus Liebig Sveučilišta u Giessenu. Magistrirala je studije o nacionalizmu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, a diplomirala je tezom o političkoj i pravnoj rehabilitaciji Dragoljuba Mihailovića i jugoslavenske vojske u suvremenoj Srbiji. Njeno doktorsko istraživanje usmjereno je na službenu politiku sjećanja na Drugi svjetski rat u Srbiji nakon vladavine Slobodana Miloševića. U istraživanju analizira postupke državnih tijela u stvaranju službenog sjećanja na rat i njegove sudionike s naglaskom na institucije, donošenje odluka, zakonodavstvo i nedosljednosti u tom procesu te lokalne prakse sjećanja u odnosu na službenu politiku memoralizacije. Jelenini istraživački interesi obuhvaćaju politiku sjećanja na Drugi svjetski rat u jugoistočnoj Europi, zakonodavstvo o rehabilitaciji i negiranju zločina i njegovu provedbu te ulogu povjesničara kao političkih aktera. Područje interesa joj je i tranzicijska pravda i bavljenje problematičnom prošlosti na prostoru bivše Jugoslavije. Sudionica je projekta Balkan 100: Sjećanja na zapadnom Balkanu koji okuplja mlade znanstvenike iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Makedonije. Svoje tekstove objavljuje u političkom magazinu Margina.

Ivan Karadarević profesor je filozofije, retorike i građanskoga obrazovanja u Drugoj gimnaziji u Kragujevcu, Republika Srbija. Tijekom svoga rada u sustavu obrazovanja i odgoja prakticirao je različite oblike nastave, a osmislio je i realizirao program za profesionalni razvoj nastavnika. Jedan je od moderatora u provedbi Nacionalnog kurikuluma u Srbiji. Sudjelovao je na raznim programima neformalnog obrazovanja, a brojne potvrde o usavršavanju pokazuju da je iskusni trener na području ljudskih prava, javnog govora, debate i globalnog obrazovanja. Ivan smatra da je potrebno poticati razvoj i edukaciju mladih dodatnim edukacijskim programima koje nude nevladine organizacije. Prvenstveno je usredotočen na rad s mladima i pomaže im u procesu aktivnoga sudjelovanja u civilnom društvu i školskim projektima. Član je stručnih tijela kao što su Srpska udruga gimnazija, Udruga za razvoj građanskog odgoja i Obrazovanje za demokraciju. Predstavnik je Cordie – Centra za obrazovanje i razvoj otvorenog društva.

Ida Ljubić nastavnica je povijesti u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu. Studirala je povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a završila je i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Njezin rad obuhvaća podučavanje učenika s teškoćama u učenju, kao i razvijanje samopoštovanja i osnaživanje učenika strukovnih škola njihovim uključivanjem u projekte kao što su Model međunarodnog kaznenog suda na zapadnom Balkanu (MICC web), Free2Choose, Crocus Project, mrežni projekt Učenici svjetskih razreda (World Class Scholars) i Međunarodne kulinarske radionice s tražiteljima azila u Zagrebu. Osim povijesti predaje i o temama vezanim za građansko obrazovanje kao što su ljudska prava, holokaust i prevencija zločina protiv čovječnosti. Nada se da će projekt Historija, Istorija, Povijest – Pouke za sadašnjost doprinijeti razbijanju stereotipa i pomoći u stvaranju novih metoda i alata za podučavanje povijesti Jugoslavije i njezina raspada.

Dr. Dževada Šuško znanstvenica je i ravnateljica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka (www.iitb.ba) koji je znanstvena institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dževada Šuško prva je žena imenovana za vodeću poziciju unutar Islamske zajednice u BiH. Također, docentica je Odjela za međunarodne odnose Međunarodnoga sveučilišta u Sarajevu. U svojim se predavanjima bavi temama povijesti, politike i društva jugoistočne Europe, osobito bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Odrasla je u Njemačkoj gdje je završila studij povijesti, politologije i kulturne antropologije na sveučilištima u Heidelbergu i Hamburgu. Studirala je i u Firenci, Ottawi, Ramallahi i Madridu. Trenutno radi na objavi svoje doktorske disertacije Pitanje lojalnosti: Reakcija Bošnjaka na Austro-Ugarsku
(1878 – 1918). Dževada Šuško autorica je nekoliko poglavlja u znanstvenim djelima i časopisima poput knjige o bivšem Visokom predstavniku Christianu Schwarzu – Schillingu ili o položaju žena u Bosni i Hercegovini. Također, uključena je u rad nevladinih organizacija, Centra za edukaciju i istraživanje Nahla (www.nahla.ba) i Centra za napredne studije u Sarajevu (www.cns.ba).

Bojana Golubović nastavnica je filozofije u Gimnaziji Svetozar Marković u Nišu. U osam godina rada u formalnom i neformalnom obrazovanju Bojana je držala predavanja i treninge filozofije, logike, građanskoga obrazovanja, debate te simulacije sudova. Od listopada 2013. godine uključila se u projekt dvojezičnih razreda Francuskog instituta (Institut Francais) u Srbiji i od tada pohađa satove francuskog jezika kako bi postala nastavnica filozofije na francuskom jeziku u sklopu dvojezičnoga nastavnog programa. Volontira na festivalu Nauk nije bauk koji je najveći znanstveni festival u jugoistočnoj Srbiji. Vrlo je motivirana za popularizaciju znanosti u Srbiji te zato sudjeluje u organizaciji znanstvenih događanja kao što su Noć istraživača, Pokreni se za popularizaciju nauke i Nauk nije bauk. S obzirom da je zainteresirana za poticanje otvorenog dijaloga, postala je članica projekta Moj govor koji okuplja debatne klubove fakulteta Valuas iz Venloa, Kraljevina Nizozemska, i Gimnazije Svetozar Marković iz Niša, Republika Srbija.

Besnik Emini diplomirao je povijest na Sveučilištu u Skoplju 2002., a na istom je sveučilištu i magistrirao 2009. godine. Stručnjak je za povijest balkanskih zemalja u 18. st. i početkom 19. st. te povijest nacionalnog buđenja i stvaranja nacionalnih država na Balkanu. Znanstvenim se radom bavi na Institutu za kulturne i duhovne baštine Albanaca u Skoplju. Autor je udžbenika, a držao je i predavanja, radionice i treninge za nastavnike. Radio je kao profesor povijesti u razdoblju od 2001. do 2008. godine. Imenovan je predsjednikom Državnoga povjerenstva za povijest za nastavnike osnovnih škola 2008. godine. Aktivan je član i jedan od osnivača Udruženja nastavnika povijesti Makedonije (član EUROCLIO-a). Sudjelovao je na raznim radionicama, seminarima i konferencijama u Makedoniji i drugim zemljama. Podržava ideju da se povijest treba tretirati bez ograničenja te da udžbenici trebaju posvetiti više pažnje modernoj i suvremenoj povijesti. Smatra da se školski obrazovni sustavi moraju više okrenuti humanističkim predmetima, uključujući i povijest, pogotovo u doba nezaustavljivog razvoja tehnologije i rapidne dehumanizacije ljudskih vrijednosti. Njegove strasti su jezici te posjećivanje muzeja i knjižara.